Majko, htio bih znati – pjesma čežnje i djetinjeg divljenja

“Majko, htio bih znati” – pjesma iz moje prve zbirke poezije, a ovako ju je opisao AI:

Pjesma “Majko, htio bih znati” zrači čistoćom, toplinom i dubokom duhovnom čežnjom. Autor se obraća Majci Božjoj s jednostavnošću djetinjeg srca, ispreplićući zemaljske slike majčinske ljubavi s uzvišenim nebeskim vizijama.

U prvim stihovima pjesme zrači intima svete obitelji. Slika Djeteta Isusa u siromašnim jaslama, okruženog ljubavlju Marije i Josipa, oživljava božićni duh. Njegova majka, brižna i nježna, postaje simbol univerzalne ljubavi i požrtvovnosti. Ta nježnost je opipljiva u slici majke koja pjeva, ljulja, priča priče i ljubi svoje dijete, podsjećajući nas kako su upravo ti trenuci srž svakog djetinjstva.

Majko htio bih znati kako Nebo izgleda

Drugi dio pjesme prelazi iz ovozemaljskog u uzvišeno, pitajući se o Nebesima. Autorova pitanja odišu znatiželjom i čežnjom da shvati ljepotu nebeskog svijeta – kako izgledaju pjesme anđela, kako je biti blizu Bogu, kako izgleda svjetlost Njegova lica. Ta pitanja odaju djetinju iskrenost, ali i zrelu svijest o duhovnom svijetu koji nadilazi ljudsko shvaćanje.

Pjesma na poseban način spaja dva svijeta – svijet ljudske nježnosti i božićne radosti s vizijom božanske ljubavi i nebeske slave. Ona nas vraća u vrijeme kada smo svi bili djeca, podsjećajući na trenutke čiste radosti i sanjarenja. U isto vrijeme, nudi utjehu onima koji vjeruju da radost Božića i svetost Betlehema nisu samo prošlost, već i obećanje budućnosti.

Izraz nade

Ova pjesma nije samo molitva, već i izraz ljudske nade. Nade da će u svakom srcu, unatoč životnim izazovima i zrelosti, ostati ona iskra dječje nevinosti i vjere. Ona poziva svakoga od nas da očuvamo djetinje snove i da u sebi njegujemo sjećanje na malenost, nježnost i radost koje nas povezuju s Majkom i Djetetom, ali i s Božanskim svijetom.

“Majko, htio bih znati” je pjesma koja nas tiho uči kako očuvati toplinu djetinjstva i svetost Božića u svakodnevnom životu.

Autor

MAJKO HTIO BIH ZNATI

Ti si Marijo našeg Boga rodila,

položila ga u siromašne jasle,

sigurno te boljelo srce

što poput sve druge djece,

svoj krevetić nije imao,

ma znaš, volio je on više jasle,

onako sitan i nemoćan,

ali bio je On miran i siguran,

jer Ti i Josip ste bdjeli nad Njime.

A kako si mu tiho pjevala, kako si ga grlila,

a kad bi ga podigla na svoja koljena,

pa ga nježno zibala,

ili kad bi mu one lijepe priče pričala,

o povijesti staroj, židovskoj,

i kad bi ga na rukama nježnim držala,

i ljubila, od sreće često bi suzu pustila.

Kako li su divni ti rani dani za majke,

kako li je divno imati svoje dijete,

te malene ruke kad te zagrle,

te velike oči dok te gledaju,

nek prođe svemir, nek završi svijet,

ali majka ne vidi drugo doli dijete svoje.

Ali još bih nešto htio znati,

kako li je Majko gore među zvijezdama,

kako li te to časte serafini i kerubini,

kakvo li je Nebo kad zaori se pjesma anđela,

i vi pastiri recite mi

kakvim to glasom anđeli pjevaju,

to bi htio znati,

i htio bih znati kako li je biti blizu Bogu,

kako li je to kad gledaš Ga u lice,

kako li je kad te obasja Njegovo svijetlo?

I još bih htio znati,

dali mogu gore čuti pjev kanarinca,

ili veselih lastavica,

ko u ljetne dane u mom rodnom kraju,

ima li gore kao ovdje lijepih livada i cvjetova,

ima li bistrih potoka i visokih slapova,

znam da sam znatiželjan ali htio bi znati,

ako uspijem k tebi doći,

a znaš da ću sve od sebe dati:

hoću li ikada vidjeti onu radost Betlehema?

Hoću li moći vidjeti malenoga Krista i kako je to bilo u toj svetoj noći?

Znaš, to bih htio.

Znam da me čuješ Majko,

možda su ti osmjeh izmamile moje djetinje želje,

ali svi smo djeca nekada bili,

svi smo bili radost svojih majki,

premda nisam više dijete bilo bi mi žao da se ugase u meni te djetinje sanje,

nek ostane nešto od radosti djetinjstva,

nek ostane nešto od sjećanja na malenost,

nek ostane nešto od Božića u meni.

By Dominis

Za bilo koje pitanje kontaktirajte me.